Stjepan Buzolić

Stjepan-BuzolicBuzolić Stjepan rodio se 1830. u Obrovcu, gdje je svršio pučku školu, a gimnaziju i teologiju u Zadru.

Ponajpreje je od 1856. – 63. kapelanovao u Pridrazi, a 1863. bi imenovan župnikom i učiteljem u Obrovcu.

Oduševljen bijaše pristaša sjedinjenja Dalmacije s prekovelebitskom braćom, te je na obranu aneksije napisao g. 1861. knjižicu “Ancora della nazionalita nella question dell’ unione”. Za osnutka preparandije u Arbanasima g. 1866. bi imenovan ravnateljem toga zavoda, odakle za desetak godina izađe do 300 učitelja, zadojenih rodoljubnim čuvstvom, što je znatno pomoglo pohrvaćenju pučkih škola u Dalmaciji.

Nakon 20 god. neumornog rada umirovljen je iznenada g. 1887. Sad još većma prigrli narodnu stvar, te bi 1889. izabran zastupnikom otoka Brača, Hvara i Visa na dalmatinskom saboru, gdje se istače kao neustrašivi branitelj narodnih prava.

Zarana propjeva poletnim stihovima Bogu, domovini, rodoljubima, prijateljima itd., te već 1871. izdade zbirku pjesama pod naslovom “Bog, Rod i Sviet”. Ova zbirka, popunjena znatnim brojem pjesama, što ih je Buzolić poslije ispjevao, bila 1896. ponovno izdana. Za “Maticu Dalmatinsku” uredio je koledare za god. 1868. i 1869., koje je ukrasio svojim radnjama. Preveo je trinaest pjevanja Ariostova Orlanda, Uga Foscola “Grobove” i dr., a njegov prijevod Danteova “Pakla” bi štampan poslije njegove smrti. Manje je prevađao iz ruskog, francuskog i njemačkog jezika.

Umro je 1894.