Župa Obrovac

zupa obrovacObrovac je živopisni gradić na lijevoj obali kanjona rijeke Zrmanje. Preko njezina mosta vodi cesta iz Zadra i Benkovca za Liku. Kroz duga povijesna razdoblja bio je sijelo Bukovice, njezino jako trgovačko središte i važna pomorska luka. Povezivao je Liku sa južnom Hrvatskom. Često se spominje u povijesnim poveljama i ispravama hrvatskih vladara. Ime mu se javlja u više varijanti: Argyrnntum, Obrovica, Obre, Obrova(nj), Obarska, Bravilw … Od 1337. godine pod imenom Obrovac. Neki povjesničari dovode mu ime u vezi s nazivom Avari, Obri. Između dva svjetska rata Obrovac je bio poznat sa svojih stočnih pazara i izvoza drva, prijevoza žitarica i soli. Imao je i svoj drvni kombinat. Iznad mjesta ističu se i danas ruševine grada krbavskih knezova Kurjakovića od plemena Gušića, njegovih srednjovjekovnih gospodara. Krajem 14. st. oni zauzeše grad te iznad njega podigoše veliku tvrđavu, odnosno grad. Posljednji je vlasnik Obrovca bio ban Ivan Karlović, tragični baštinik nekada moćnog hrvatskog kraljevstva. (Poznata je lijepa narodna pjesma »Dvori Ivana Karlovića«.)

Obrovac je pao pod tursku vlast početkom 1527. godine te postao njihovim vojnim uporištem, gusarskim gnijezdom iz kojega svojom malom flotom Turci napadaju dubrovačke brodove i preodjeveni u senjske uskoke pljačkaju Pag, Rab i Krk. Naš puk hrvatski odvode u svoje robIje. Dolaskom Turaka poče iseljavati hrvatski puk jer Turci dovode Vlahe, čobane iz okolnih planina, pa se taj strani element prelijeva u hrvatske Kotare i Bukovicu. Zbog otimačine Turci se zalijeću i na područja mletačke vlasti. Za Kandijskoga rata Mlečani 1647. godine oteše Turcima Obrovac. Poslije tog rata kotarski junaci 1683. godine oslobađaju Obrovac pod zapovjedništvom serdara Stojana Jankovića i zadarskog plemića Šimuna Bertolazzija. Propašću Mletačke Republike 1797. godine Obrovac dolazi pod vlast Austrije te dijeli sudbinu ostalih južnohrvatskih krajeva. Promjenljiva i teška sudbina Obrovca našla je odjeka i u našoj književnosti. Tako pjesnik »Vile slovinke«, svećenik Juraj Baraković (1548-1626) žigoše tiransku vlast tursku za okupacije Obrovca stihovima:

»Od huda Obrovca poganska nevira
pod oblast od kolca naš kotar zatira,
a mene protira po svitu da još grem,
došla joj zla smira od Boga sada pren.«
(stihovi 1. petja, 313-316)

I »starac Milovan«, fra Andrija Kačić Miošić (1704-1760), u svojoj pjesmarici »Razgovor ugodni« veliča naše kotarske junake kao iskrene borce za osnovna ljudska prava i slobodu u otporu protiv nekrsta. U »Pismi Dujasa Babića« osobito hvali toga junaka jer »žešće zmije od kotara nije«. »Ne boji se cara ni cesara, – ni Turaka od ravna Kotara«. On pogubi Turcima ponajbolje junake među kojima i Ćurlić Asan-agu koji bijaše »silan junak od Obrovca grada«. Jednoga dana pozva on Dujasa na megdan, al i»Turčinu je loša snća bila. – Dujas mu je glavu odsikao.« I njemu i njegovu barjaktaru. Za hrvatskoga narodnog preporoda i revolucionarne 1848. godine obrovačka je općina među prvima pozvala ostale svoje susjede da podupru preporodni program. U svom pismu banu Josipu Jelačiću Obrovčani prvi zatražiše sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.

Srpski pobunjenici i agresori pokušavali su kroz posljednjih sedamdesetak godina za jugoslavenske uprave napraviti od Obrovca čisti srpski gradić. Međutim, naša HV, rodoljubna hrvatska vojska spriječila je te velikosrpske prljave namjere i 6. kolovoza 1995. godine oslobodila taj naš lijepi gradić na rijeci Zrmanji.

Župa Obrovac

Obrovac je župa sv. Josipa. Njegov pokrovitelj, zaštitnik je sv. Josip, zaručnik Djevičin. Župna crkva je sagrađena krajem 17. stoljeća a obnovljena 1794. s tri mramorna oltara. Izuzetno je vrijedan sakralni spomenik kulture. Nad ulaznim crkvenim vratima latinski natpis na ploči to posvjedočuje: INCOLARVM SUFFRAGIIS, SEDULITATE, ZELO, AC OPERA PROCVRAT. NOB. D. ANTONI BOLIS ET RP. PAR. E. PASCALIS NECHICH – TEMPL VM RIEDIFICATVM A.D. MDCCXCIV.

Povijest bilježi da je u Obrovcu, gradu hrvatskih knezova, postojalo i djelovalo više crkava i redovničkih zajednica. Tako don Mate Klarić spominje da je »Jelinica, sestra Godimira bana, poklonila samostanu sv. Krševana u Zadru (1089.) crkvu što ju je u čast sv. Krševana podigla u Obrovcu« (Život s Crkvom, V./39.). Poznata je i benediktinska opatija ispod utvrde Obrovac (»sub castro Obrovac«), kraj rijeke Zrmanje, pod imenom sv. Jurja »de Copriva« – sv, Juraj Koprivski. Od sredine 14. st. djelovala je pod pokroviteljstvom krbavskih knezova Kurjakovića. Njezin je opat bio 1440. god. brat Ivan (»fra ter Joannes«). Danas je tamo zajedničko za stanovnike Obrovca i Zatona, a taj se položaj i danas zove Manastirine. Kada Turci zagospodariše Obrovcem, crkvu zapališe i samostan razoriše (Dr. J. Ostojić, Benediktinci, 11.). Još se uz rijeku Zrmanju spominje hospicij franjevačkih trećoredaca i samostan templara, crkva sv. Mihovila i dr.

Obrovačka zvona

Povrh grobova jeca,
Moli sa srcem sveca
Stari seoski zvono
I još ih milion
Kao on… čist u čistoći visa,
Svet u svetosti mira…
Pjeva radosno Slava…
(Branko Kevrić, Zvon)

Uza spaljenu župnu crkvu sv. Josipa i danas, u danas slobodnom Obrovcu, začudo, podno utvrde Kurjakovića, pobjednički stoji romanički kameni zvonik. U njemu se povremeno jave dva nevelika zvona. Veće zvono nema nikakvih natpisa. Nema ni posebnih ukrasa. Na njemu je predstavljeno, ugravirano brdo Kalvarije s križem Raspetoga. Pod križem stoje Isusova majka Marija i Marija Magdalena. Promjer zvona je 51 cm. Manje je zvono također bez posebnih ukrasa. Promjera je 43 cm. Jedini je natpis na zvonu – znak ljevaonice: PAOLO AGGERBONI FECCI IN TRIESTE ANNO 1862. U gravirani likovi i simboli: križ Gospodinov, likovi sv. Jure, Gospe s djetetom, i lik nepoznatog sveca koji u ruci drži knjigu a preko ramena što lu, znak svećeničkog dostojanstva i vlasti.

Obrovački glagoljaši

U svome znanstvenom radu o glagoljici na kopnenom dijelu Zadarske nadbiskupije don Vladislav Cvitanović iznosi da je Obrovac dao sedam glagoljaša (Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. X., str. 328).

U 15. st.:
1. glagoljaš Vuk dao je ispisati i iluminirati glagoljski Misal po »s’vitu i nauci« svoga strica Vitka, opata u Koprivama kod Obrovca god. 1402. (J. Ostojić, Benediktinci glagoljaši).
2. Skrinarić don Juraj napisao je glagolj~Jci Ritual g. 1450. (Jelić, Fontes …).

U 19. st.:
1. Alujević don Josip bio je župnik u Tnbnju, Božavi, Sukošanu i Popoviću (1877-1904).
2. Don Stjepan Buzolić, župnik u Pridrazi i Obrovcu (1856-1866). Prvi ravnatelj Učiteljske škole u Arbanasima (1866-1877). Poznati rodoljub, pjesnik i prevodilac.
3. Ivanović don Ivan, rod. 1869. u Obrovcu. Bio je župnik u Preku i Pagu, kanonik u Zadru i Sibeniku (1890-1940).

U 20. st.:
1. Don Ante Oštrić, rod. 1914. u Obrovcu; župnik Solina (Dugi otok) i Novigrada.
Za vrijeme dvjestogodišnje turske okupacije Ravnih kotara i Bukovice (od kraja 15. do kraja 17. st.) Turci su uništili tridesetak hrvatskih sela, zapalili brojne crkve i pobili naše svećenike glagoljaše. »Tek po izgonu Turaka iz Ravnih kotara i Bukovice pri kraju 17. st. i početkom 18. st. počinje normalni rad glagoljaša na tom području« – piše don Vladislav Cvitanović.

Župnici i neki statistički podaci

Za vrijeme osmanlijske okupacije Obrovac poslužuju oci franjevci iz Karina ili Visovca, sve do 1838. godine. U svojoj knjizi »Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji« (Šibenik, 1995.) fra Stanko Bačić navodi imena 57-orice franjevaca koji su od 1651. do . 1864. pastorizirali župu Obrovac kao njezini župnici ili poslužitelji. Tako npr.

  • 1671. župnik je fra Luka Banović.
  • 1844-1855. župnik je don Vinko Segarić. Župa ima 349 duša, katolika.
  • 1855-1862. župnik je o. Bernardin Alujević; 474 duša.
  • 1867. župnik je Pavao Zanki.
  • 1873-1913. župnik je don Šime Rašo. Župnikovao je preko 40. god. u Obrovcu koji 1873. ima 554 župljana a 1913. god. 698 u 193 obitelji. Na području župe živjelo je tada 140 pravoslavaca u 31 obitelji.
  • 1916. župnik je don Marko Sinovčić.
  • 1928. župnik je don Pacifik Car. Duša – 913.
  • 1939. župnik je don Mate Klarić, Skradinjanin. Povjesničar i arheolog. Otkrio je Branimirovu ploču u Šopotu. Tada je u Obrovcu živjelo 716 katolika.
  • 1960-1965. župnik je fra Karlo Krolo, poslužitelj iz Kruševa.
  • 1965-1978. upravitelj župe je fra Augustin Babić, poslužitelj iz Kruševa. Župa tada ima samo 290 katolika.
  • 1979-1985. župnik je don Tito Šarin, poslužitelj iz Jasenica.
  • 1985-1995. župnik je don Srećko Petrov ml. Poslužuje iz Jasenica.
  • 1995-1996. župnik je don Mijo Stijepić, poslužuje iz Jasenica.
  • 1996.-2005. župnik je don Elvis Ražov, živi u Obrovcu.
  • 2005.-2008. don Igor Ikić.
  • 2008.-2011. don Dario Matak.
  • od 2011. don Krešo Ćirak

Početkom Domovinskog rata crkva sv. Josipa je bila gotovo u cjelosti devastirana

zupa-sv-josip1zupa-sv-josip2