ANTUN BELOVIĆ – Inženjer u Nada Dimić, trikotaža Zrmanja i RO TRIO Obrovac

Belović AntunAntun (Toni) Belović rodio se 26. ožujka 1942 godine u Čakovcu, a kao mladi stručnjak u tekstilnoj industriji, lijepi dio mladosti proveo je u Obrovcu. Prvi puta je sa suprugom Slavicom i ćerkom Mirelom došao u Obrovac 1964-te godine u tadašnji pogon Nade Dimić iz Zagreba kao tehničar konfekcijskog smjera. Prvu godinu Belovići su stanovali u jednoj prostoriji iznad kavane (Basletićeve) a nakon godinu dana preselili su u prvu zgradu koja je napravljena preko mosta, na treći kat. Inače, pogon Nada Dimić u Obrovcu nastao je iz tvornice tekstila koja se zvala ”SMILJKA” Obrovac, prisjeća se Toni Belović. Direktor je tada bio Petar Šarić iz Čakovca, zatim Drago Anočić, da bi kasnije pogon Nada Dimić prerastao u RO TRIO čiji direktor je tada bio Jovo Komazec. Iz Obrovca je Belović otišao 1968. godine u Bosansku Gradišku, da bi se 1969. godine vratio u RO Zrmanja – Obrovac za tehničkog direktora i ostao do 1971. godine. Za vremena u Obrovcu rođena je i druga kći Sanja.

U početku sam se najviše družio s Ivanom Klaricom, Petrom Berberom i Duškom Modrinićem. Svake srijede Klarica bi priređivao bogate večere u svome stanu, prisjeća se gospodin Belović. Mlađa ekipa, na čelu s Boškom Rujkinim i Đorđem Jokićem priređivala je zabave kod Kažimira Crljenka, a česte su bile i zabave u restoranu ”Lovac” i to plesne večeri uz živu glazbu. Kroz Obrovac su tada prolazile samo dvije autobusne linije na relaciji Zadar – Knin i obrnuto, ali život je bio vrlo intenzivan, zabavan i pun lijepih događanja. U Obrovcu se tada puno gradilo i bilo je dosta obitelji izvan Obrovca koje su u Obrovac došli kao stručni kadar (Balestrini, Pecigoš, Projić, Kuman itd.), a dobri duh grada tada je bio svakako Đoko Desnica – Đokoleto.

Gospodin Belović umirovljeničke dane provodi u svojoj kući u Brezovici, nadomak Zagreba, i rado se prisjeća obrovačkih dana.