Mićo Jurjević: Tri godine tražimo posthumnu nagradu za Stjepana Buzolića, sada predlažemo da se po njemu nazove osnovnu školu. A nije zaboravljen samo on…”

Skupština Matice Obrovčana iz Zagreba treću godinu za redom predlaže Gradu Obrovcu da Nagradu za životno djelo, posthumno, dodijeli i Stjepanu Buzoliću ”Obrovčaninu”. Ove godine, Matica ide korak dalje i predlaže da se Osnovna škola Obrovac ubuduće zove Osnovna škola ”Stjepan Buzolić”, Obrovac.

mico-jurjevic

-Nećemo odustati od ideje da se zaslužni Obrovčani, poput Buzolića, vrate u Obrovac, na način da im se dodijele zaslužene počasti i da na različite načine ukazuju na bogatu tradiciju i kulturu kroz povijest Obrovca i Obrovačkog kraja, kaže Mićo Jurjević, predsjednik Matice Obrovčana, udruge koja od osnivanja 2013. godine vrijedno radi na očuvanju kulture i povijesne građe Grada Obrovca.

Don-Stjepan-Buzolic

Don Stjepan Buzolić (zbirka obitelji Oštrić – Zekić iz Novigrada)

-Stjepan Buzolić, kao i cijela obrovačka obitelj Buzolić, imaju ogromne zasluge u raznim sferama života Obrovca, Dalmacije i cijele Hrvatske 19-og stoljeća. Slijedom toga, poglavito u Novigradu i Zadru, čuvaju se uspomene na obrovačke Buzoliće, samo u Obrovcu ne! Zadar ima i trg Stjepana Buzolića, kaže Jurjević i nastavlja:

-Stjepan Buzolić, ”Obrovčanin”, kako su ga prijatelji zvali, preminuo je 10. lipnja 1894. godine u Zadru. Kakav je njegov životni i radni put bio najbolje govori činjenica da su tada sve dalmatinske i hrvatske tiskovine tjednima na naslovnoj stranici objavljivale poruke posljednjeg pozdrava i zahvale ovom nezaboravnom hrvatskom teologu, pedagogu, prevoditelju i nadasve pjesniku. Buzolić je rođen 5. listopada 1830. godine u Obrovcu gdje je živio i radio 36 godina, i nakon toga se preselio u Zadar na funkciju ravnatelja tek otvorene Preparandije. Njegovi prijatelji i suradnici te njegove pjesme svjedoče Buzolićevu ljubav prema Obrovcu i Obrovčanima.

Janko-Mitrovic---crtez-Marija-Posavca

Janko Mitrović (crtež Marija Posavca po opisu iz knjige I. Mitrovića: “Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada II”)

Buzolić je spjevao mnoštvo pjesama u Obrovcu, o Obrovcu i o Obrovčanima. Prevodio je Dantea uz Zrmanju, a danas u Obrovcu uopće nema spomena niti da je postojao! Tko su poznati Obrovčani? U Wikipediji, pod naslovom Poznate osobe stoji da ih u Obrovcu nema! Obrovac nema ulica i trgova koliko ima poznatih i na daleko priznatih ličnosti, čiji je doprinos važan za Obrovac, ali i za cijelu Hrvatsku pa i šire. Pored Stjepana Buzolića, i ove godine smo za Nagradu Grada Obrovca predložili i Antuna Colnaga (poznati učitelj i arheolog), Janka Mitrovića (serdar i plemić), te Vladimira Desnicu (političar i gospodarstvenik). To je samo prvi val nespornih veličina za koje predlažemo da ih se kroz Nagradu Grada sjetimo, ali i da ih se kroz ime ulice, trga ili kroz spomenik vrati u život kako bi svjedočili obrovačku priču puno bogatih kulturnih i povijesnih događanja.

Antun-Colnago-i-sinovi-Ferante-i-Kornelije

Antun Colnago i sinovi Ferante i Kornelije (privatna zbirka D. Colnago, Split)

Tko će biti u ”drugom valu”?
-Ove godine ćemo promovirati Fotomonografiju Grada Obrovca koja će sadržavati najmanje 8 malih znanstvenih radova o povijesti Obrovca (oko 80 stranica) te još približno 200 stranica sa fotografijama Obrovca i Obrovčana kroz povijest. Tu ćemo prikazati još puno istaknutih Obrovčana, osobito iz slavne 1848. godine kada Obrovčani, kao prvi, kroz tzv. ”Obrovačku notu” predlažu ostalim gradovima u Dalmaciji prisajedinjenje matici Hrvatskoj i Slavoniji te uvođenje materinjeg ”dalmatinskog” jezika u škole. Zatim iz 1875. godine kada se osniva ”Obrovački odbor” za pomoć pobunjenicima u Bosni u borbi protiv Osmanlija. Naći će se naravno mjesta i za sportaše: Vladimira Milića, europskog prvaka u bacanju kugle i proslavljene nogometne reprezentativce: Luku Modrića, Dadu Pršu, Damira Desnicu i Ferantea Colnaga koji je između ostalog igrao za Hajduk, Olympique Marsielle i reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije.

-Kako je Matica Obrovčana došla do svih tih podataka?
-Pretražili smo sve državne arhive, muzeje i ostale institucije u Hrvatskoj i susjednim državama gdje smo mogli pronaći bilo kakav dokument ili fotografiju iz Obrovca. Pomažu nam istaknuti hrvatski povijesničari, te svojim arhivima stare obrovačke obitelji (Desnica, Festini, Miodrag, Urukalo, Crljenko, Dell’orco, Modrić i drugi). Posebno moram naglasiti vrijednost koju je kroz vrijeme (19. i 20. st.), za Obrovac i cijelu hrvatsku povijest, očuvala obitelj Desnica kroz arhiv Kule Jankovića, te zbirke niza hrvatskih muzeja i knjižnica. Zahvaljujući njima u Fotomonografiji ćemo prikazati i originalnu korespodenciju iz ”Obrovačke note” i ”Obrovačkog odbora”, a to su najvredniji dokumenti iz obrovačke povijesti. Zatim korespodenciju i fotografije Vladana Desnice s obitelji u Obrovcu.

Vladan ima ulicu u Zadru i Belom Manastiru, ali nema u Obrovcu, iako je on po porijeklu Obrovčanin i Obrovac je njegova velika inspiracija za važna književna djela (Proljeća Ivana Galeba, Bunarevac i Proljeće u Badrovcu). Vrlo je zanimljivo da smo puno povijesne građe o Obrovcu dobili iz Benkovca, te iz Novigrada. Nekada je Obrovac s tim gradovima bio životno povezan i prava je nepravda da u Obrovcu nemamo ulicu Novigradsku ili Benkovačku.

-Kako to da Fotomonografiju izrađuje Matica Obrovčana, a ne grad Obrovac?
-S Gradom smo 2014-te, na Večeri Obrovca u Zagrebu dogovorili načelnu suradnju oko Monografije, ali nakon nekoliko naših dopisa (zadnji 19. prosinca 2014.) nisu reagirali i mi smo se prihvatili posla sami. Sad već nismo sami, pomažu nam mnogi povijesničari, arhivari, entuzijasti. Financiramo se donacijama članova i simpatizera, pa tako ne ovisimo o bilo čijem proračunu.

-Povijest i kultura su zanimljivi i važni, ali u kojoj je mjeri to danas važno u Obrovcu koji vapi za investicijama?
iskra-Od ogromne je važnosti ako se želite pametno, strateški razvijati sukladno resursima koji u Obrovcu postoje. U prvom redu zbog toga što u središtu svega treba biti čovjek, Obrovčanin, kao stanovnik, potrošač, djelatnik i investitor. Bez društvenih sadržaja i kulturnih događanja koji uvažavaju povijest nema stanovništva. Bez stanovnika nema investicija, niti razvoja. Nije važno samo radno mjesto, važan je grad i način života u njemu. Zato danas većina zaposlenih Obrovčana živi u Zadru. Najveći utjecaj domaće kulture i spoznaja o vlastitoj povijesti vidljiv je na turizmu, koji bi trebao biti jedna od okosnica razvoja.

-Turizam se u Obrovcu sporo događa?
-Da, u Obrovcu se turizam događa. On se ne razvija sustavno i ne utječe se na njegov razvoj, izuzev nekoliko privatnih inicijativa. S bogom danim prirodnim ljepotama, dva mora i pet rijeka, Obrovac je u prošloj godini registrirao samo 90.889 noćenja u komercijalnim objektima, 8,5% manje od općine Jasenice. Nema restorana za prehranu, hotel godinama nije u funkciji, a Povjerenstvo za razvoj priobalja osnovano 2016. nije se pomaknulo s mjesta. O stazi uz Zrmanju i plaži u Obrovcu godinama se priča, ali se ništa ne događa. Sreća da se događa turizam, a još uvijek ne nešto drugo, neka pogrešna industrija ili nekontrolirano naseljavanje.

-Očekujete li da vaši prijedlozi prođu na Gradskom vijeću i u školi, te da zaslužni Obrovčani zaista i postanu kulturno i povijesno blago grada?
-S ravnateljem škole smo dogovorili da se provede procedura koja nije jednostavna. Nije pitanje hoće li Buzolić, Colnago, Desnica, Janko Mitrović i drugi dobiti zasluženo mjesto u svome Obrovcu, nego kada! Uskoro, kada Obrovac bude dugoročno strateški promišljao vlastiti razvoj!

Pjesma-Moj-zavicaj-Stjepana-Bizolica

Pjesma “Moj zavičaj” Stjepana Bizolića

Kako povezati povijest i turizam?
-Naša Fotomonografija neće biti mrtvo slovo na papira, već moguća potpora za puno aktivnosti u smislu očuvanja i razvijanja kulturnog blaga. Kulturno bogatstvo, koje se sastoji od tradicije, običaja i povijesnih predmeta i činjenica može potaknuti mnoge pozitivne procese, kako u turizmu tako i u drugim djeklatnostima. Obrovačko područje je puno bogatih povijesnih nalazišta koja su, zahvaljujući Obrovčaninu Antunu Colnagu jako dobro istražena, i dostupna, te ih je moguće spajati s prirodnim bogatstvom u svrhu širenja turističke ponude. Isto tako, kroz svoju povijest Obrovac je doživio puno ”filmskih priča” u stvarnom i prenesenom značenju, puno lijepih običaja i tradicije. Od stoljetnih bitaka s Turcima i drugim osvajačima do snimanja Winnetoua, Džingis Kana i drugih uspješnih ostvarenja, kaže Mićo Jurjević.

 

Izvor: zadarski.slobodnadalmacija.hr