Obrovac, grad duhova: ‘O nama se piše tek kad je neki skandal’ Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/obrovac-grad-duhova-o-nama-se-pise-tek-kad-je-neki-skandal-626873 – 24sata.hr

BIZARNOSTI U Obrovcu se ne može fotografirati za osobnu iskaznicu nego se mora ići u Benkovac. No za Benkovac nema autobusne linije. Ni gradonačelnik ne živi u Obrovcu.

Problem je u gradskoj vlasti, to je zajednička rečenica dva čovjeka s kojima smo razgovarali u subotu. Jedan vjeruje u bolju budućnost, drugi je prilično razočaran, jedan je Hrvat, drugi je Srbin.

Našli smo se u “gradu duhova”, Obrovcu, prekrasnom gradiću kojeg presijeca zelena rijeka, a u samom centru se diglo brdo s tvrđavom na vrhu. To je onaj grad u koji se vijugavom cestom spuštate, a iza njega još vijugavom dižete po serpentinama Velebita kad bura zatvori sve druge ceste. Jedino na terasama kafića uz Zrmanju nađe se ljudi za sunčana vremena, prazne su ulice i napušteni lokali. Nekim teškim vremenima svjedoči zatvoreni kafić izblijedjelog imena “Oluja”.

a2600518aa6345033c6cTo je grad u kojem su dvoje teško bolesnih ljudi liječili druge bolesne ljude, potpuno legalno. Sustavu je trebalo pet i pol mjeseci da shvati da tu nešto ne štima, iako je 900 pacijenata to shvatilo prije njih i prebacilo svoje zdravstvene kartone drugdje. To je grad u kojem gradonačelnik i jedan od dvojice zamjenika uopće ne žive u gradu u kojem vladaju, žive u Zadru.

- Problem je u vodstvu. Ljude koji su zaduženi da vode grad, najmanje briga za grad. Gradonačelnik je na vlasti 15-ak godina, a ne živi tu, kao ni većina čelnih ljudi grada – kaže nam Albert Jurica (42) koji, suprotno tome, živi u Obrovcu, a radi u restoranu u Zadru.

50bd49c0b2e6884dcd98- Dnevno pređem najmanje 100 kilometra. Djeca su mi na školovanju u Zadru, u đačkom domu. Isplativije bi mi bilo preseliti, tim više što supruga radi u lancu dućana pa bi se i ona lako prebacila na radno mjesto u Zadru. U Obrovcu ima ljudi koji vole svoj grad i koji ne žele biti protjerani zato što misle drugačije od nekog na vlasti ili se ne uklapaju u nečije priče. Takav je bio i dr. Goran Jusup koji je bio vijećnik HSLS-a jedan ili dva mandata. Sjećam se da je zvao medije i upozoravao na nepravilnosti. Zadužio je ljude u ovom kraj i bio je krasan čovjek, koliko god to ljudi više ne žele priznati. Fokus tu ne bi trebao biti na njemu nego na sustavu koji je zakazao u njegovom slučaju. Trebali bismo mu skinuti kapu, zahvaliti se na svemu i pomoći mu kao društvo – kaže ugostitelj koji je i sam imao pizzeriju koja je propala, nakon čega je otišao popraviti financijsku situaciju u inozemstvo.

38a92f065a99ec97fe43- Bio sam u Austriji četiri godine, konobario. Šef mi je ponudio stan te da dovedem suprugu i tri sina od 10, 16 i 19 godina te zaposlenje za ženu. Zarađivao sam 1700 eura mjesečno, ali sam radio 15 sati dnevno. Odbio sam i vratio se lanjskog ožujka, jer se ništa ne može usporediti s Hrvatskom i Obrovcem. Sad radim duplo manje sati za zanemarivo manje novaca i doma sam. Ljudi ne shvaćaju da nije sve kod nas negativno. Imamo prednosti kao što su odgoj dice u sigurnom okruženju na svježem zraku, slobodu. Oko nas prekrasna planina, pored nas prekrasna rijeka, Novigradsko more, 5-6 nacionalnih parova i parkova prirode udaljenih sat vremena vožnje automobilom. Žalosno je samo što je sve to, bar za sad nedovoljno iskorišteno – zaključuje Jurica.

Šetamo zajedno pored Zrmanje koja napaja vodom gotovo cijelu županiju, iako su iznad nje bazeni s glinicom i odlaže se opasan grit, otpad iz brodogradnje. Po njoj plove patke i guske, a pokoji riječni brod odvede turiste na izlet kraškom ljepoticom.

‘Grad im je bankomat za plaće’

S nama je i Jovan Šukara (57), povratnik iz Srbije koji posljednje dvije godine živi u obližnje Žegaru, a radi u Obrovcu i, osim u optimizmu, slaže se s Juricom u čemu je bit problema. Kaže da je za Obrovac pogubna gradska politika.

- Doslovno, financiraju jednu jedinu stvar: vlastiti ostanak na vlasti. Poslovni prostori su prazni. Gradske vlasti ne živi u Obrovcu. Zadužuju grad s golemim svotama. Grad im dođe kao bankomat za plaće i ne zanima ih ništa drugo. Ja sam po struci ekonomist. U svijetu je kadar najveći resurs, a ja bih ovdje zbilja rado radio i pomagao svojem zavičaju jer sam financijski situiran. Čak sam napisao pismo gradonačelniku i stavio se na raspolaganje – kazao nam je Šukara i ispričao svoju povratničku priču.

d3e1f48e7a204cc114a3- U Novom Sadu firmu imam tvrtku s 20-ak zaposlenih ljudi. Riječ je o računovodstvenom servisu koji je među 10 vodećih u cijeloj Srbiji. To je jedna uspješna priča koju sam ostavio sinovima i došao sa suprugom u rodni kraj. Radio sam 25 godina i zaradio za sve što mi je trebalo, situirao se i, ono što se kaže, poženio sinove od 28 i 31 godine. Ali, lokalna samouprava me prevarila. Formalno su mi dali da budem upravitelj zadruge koja je u trenutku mog preuzimanja bila dužna 350 tisuća kuna. Ideja je bila da se zadruga pokrene, što ja umijem i mogu, ali uz pomoć lokalne zajednice, čija je pomoć potpuno izostala, i financijska i svaka druga. Bio je to vid opstrukcije, jer sam se namjeravao baviti politikom, pa su mi ponudili zadrugu umjesto toga – tvrdi Šukara

- Pristao sam jer sam privrednik, ali se nakon izbora prije dvije godine pokazalo da je to prijevara da me maknu s političke scene. Shvatio sam to kad mi je trebalo tri mjeseca da dođem do gradonačelnika. U sljedeća tri mjeseca izostala je financijska pomoć, a ja sam naivac angažirao svoja sredstva i ulupao 50 tisuća eura u zadrugu. Kasnije sam uspio povući natrag taj novac, doduše u trgovačkoj robi, a onaj dio koji je otišao na poreze, kroz prodaju sredstava za rad, opreme. Potom sam osnovao Poljocentar, trgovinu poljoprivrednih artikala koja nije profitabilna, još uvijek nije ni na nuli i radi četiri sata dnevno tek da ljudi imaju gdje kupiti potrepštine za poljoprivredu i stočarstvo. Zato na izlogu moje privatne trgovine stoji natpis “Prodavaonica je naš doprinos lokalnoj zajednici” – kazuje nam te dodaje da se u Obrovcu ne osjeća samo neprihvaćeno već i progonjeno.

74564210ee9056ede8a4- Srbin sam, ali se najmanje progonjeno osjećam na nacionalnoj bazi. Primjerice, parkirao sam preko puta prodavaonice, gdje svi parkiraju 10-ak godina, kad eto mi policije svaki drugi dan. Nakon toga postavili su stupiće. Parkiram ispred napuštenog hotela i ne smetam prometu, eto opet policije. Izložim robu ispred trgovine, eto komunalaca. Pošaljem Gradu zahtjev za korištenje te površine i nakon dvije požurnice dobijem odbijenicu da taj prostor od par četvornih metara treba Gradu, a ni dan danas na njemu ničeg nema. Grad me za prvi prekršaj kaznio najvećom mogućom kaznom, i kao tvrtku i kao odgovornu osobu u tvrtki, iako je običaj da se prvi prekršaj kažnjava najblažom kaznom. Žalio sam se pa sam na Prekršajnom sudu ipak oslobođen, ali ostavlja to gorak okus u ustima. Drugi ljudi rade prekršaje, ali progone samo mene, a kad ih pitam kako taj i taj može to i to, odgovore da razgovaramo o mojem slučaju, a ne o tuđima. Vjerujem da je riječ o čistom političkom progonu, jer smetam SDSS-ovim nesposobnim kadrovima za njihovo politički probitak – kaže Šukara te dodaje da se na koncu iz te stranke prije mjesec dana ispisao i sa zadovoljstvom se bavi organiziranjem manjinske manifestacije srpske zajednice “Susret u Žegaru – zadnja subota sedmoga mjeseca” koja je jako posjećena.

‘Ne možeš se slikati za osobnu niti kupiti cipele. Nema ni javnog bilježnika’

Razgovarali smo s još nekim Obrovčanima koji su htjeli ostati anonimni. Rekli su nam puno bizarnih stvari.

- U Obrovcu se ne možeš niti slikati za osobnu iskaznicu već moraš ići u Benkovac, a za Benkovac nema autobusne linije. Grad nema sud, javnog bilježnika, nema se gdje cipele ili radio prijemnik kupiti, a hotel uz Zrmanju ne radi već 15 godina. Oko 60 posto obrovačkih zaposlenika u javim društvima i državnoj službi, spava i kupuje kruh u Zadru. Grad nema baš nikakvih gradskih obilježja, osim oronule austro-ugarske arhitekture i obnovljene zgrade gradske uprave.

a86c9954f7fa000f7226- Grad s dva mora, Karinskim i Novigradskim i šest rijeka: Zrmanjom, Krupom, Krnjezom, Dabarnicom, Bijelom i Karišnicom nema ni restorana za turiste i putnike namjernike. Najveći je problem netransparentnost lokalne vlasti. Izgleda kao da ni za jedan problem u Obrovcu nisu poduzeli niti jednu mjeru, niti jednu akciju! Prošlog rujna napokon su donijeli i objavili na webu dokument Strategija razvoja 2018-2020 i kažu da je to dugoročna strategija. Iz proračuna se gotovo isključivo financiraju udruge i potrebe glasača HDZ-a i SDSS-a. Za nogomet, koji vode HDZ-ovci izdvaja se puno novca, a nemaju ni adekvatan travnjak ni svlačionicu.

- Obrovac su u povijesti pohodili gotovo svi nadležni kraljevi, carevi, predsjednici, od Ferdinanda I, Franje Josipa, Aleksandra, Tita, Mesića i Josipovića… samo HDZ-ovi Tuđman i Kolinda nisu. Vladan Desnica se kao dijete igrao u ulici koja se zove Ulica Ivane Brlić Mažuranić, a svoju ulicu nije dobio – pričaju nam Obrovčani te zaključuju da se u Obrovcu sve vrti oko “nesretnog proračuna” kojim “vlada gradonačelnik”, a stanovništvo živi u strahu.

1ca2980d56b554fb5fd9Zvali smo i prozvanog gradonačelnika Obrovca Ante Župana, no uključena mu je automatska sekretarica na kojoj smo ostavili poruku da nam se javi i zamolili njegovog zamjenika Slobodana Jurjevića da mu prenese poruku. Zamjenik se nije htio očitovati na navode Obrovčana jer je “takav dogovor” obrovačke gradske vlasti da s medijima komunicira gradonačelnik.

Žale dr. Jusupa, kažu da je žrtva sustava

b083b56368f697dfb044Svi Obrovčani s kojima smo razgovarali za doktora Jusupa imaju samo riječi hvale. Uz to tvrde da je žrtva sustava i da mu treba pomoći. Podsjetimo, Jusup je u fokus javnosti došao nakon što je “Provjereno” objavilo reportažu u kojoj dr. Jusup vrijeđa i psuje, a njegova medicinska sestra kaže kako ne zna koju je školu završila. HZZO mu je otkazao ugovor.

 

Izvor: 24 sata