Budućnost u Obrovcu!

Matic-IvanNekako smo se odviknuli od toga da nam se u Obrovac vraćaju naša djeca nakon završenog fakulteta. Uglavnom, može se zaključiti kako školujemo mlade ljude za neke druge sredine.

Matić Ivan, nezavisni vijećnik Gradskog vijeća Obrovca, nakon završetka studija Političkih znanosti u Zagrebu, vratio se živjeti Obrovac te aktivirao u društvenom i političkom životu Grada. Možda je upravo Obrovac idealno mjesto u kojem mladi, obrazovani, zaljubljenici u Grad na Zrmanji mogu iskazati svoju kreativnost i osobnost. Nadajmo se da će priča Ivana Matića biti podstrek i za druge mlade ljude kako Obrovčane tako i one iz drugih sredina, da svoju životnu priliku potraže upravo na Zrmanji i u obrovačkom kraju.

Ivanovu kreativnost teško je uklopiti u novinarsku formu tako da njegovu priču, kao i prethodnu od gospodina Branka Jokića, prenosimo u cjelosti:

Seoska idila

Rođen sam u Kruševu ’84. god., idiličan seoski život, “varoš” prepun djece, vani u prirodi od jutra do mraka, tradicionalni odgoj uz dida i babu, nedjeljni odlasci na misu ka Sv. Juri, roditelji rade, novo auto, nova kuća, taman sam bio dobio i štene labradora, a onda sam prvi put u životu vidi tenk, moje selo zahvatio je ratni vihor i moj život će se drastično promijeniti. Ratno razdoblje proveli smo u Zagrebu gdje sam krenuo u školu, upoznao drukčiji način života i različite ljude što će kasnije uvelike utjecati na moje shvaćanje svijeta i moje ponašanje.

Upoznavanje s Obrovcem

U Kruševo sam se vratio s roditeljima 1996. god., kuća je bila spaljena, nije bilo struje ni vode, roditelji nisu radili, “varoš” je bio prazan. Dvije godine živio sam tako bez vode i struje, a kada sam krenuo u šesti razred bilo je dana kada sam bio jedino dijete u školskom autobusu, jer tada je većina ljudi živjela u Obrovcu. Upravo ovo razdoblje smatram svojim početkom života u Obrovcu, od tog trenutka Obrovac će postati moja svakodnevnica, grad u kojem ću završiti osnovnu i srednju školu, provesti svoje djetinjstvo i započeti mladost, upoznati neke drage ljude, grad u kojem planiram stvoriti obitelj i provesti ostatak svog života

Obrovac sam kratko napustio za vrijeme studiranja, 2003. kada sam upisao Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Politologija nije bila moj prvi izbor, ali će se kasnije pokazati kao najbolji. Studij je to sa širokom lepezom znanosti od statistike do antropološke filozofije, povijesti, ekonomije, diplomacije, nacionalne sigurnosti, političke filozofije, psihologije, sociologije i niz drugih “logija”. Tamo sam upoznao Didroa, Russoa, Humea, Montesquiea, Machiavellia, Kanta, Bodina, Hobsa, Milla i ostatak društva koji će postati moji mentori u kasnijem političkom angažmanu.

Surova stvarnost

U međuvremenu grad je sve više propadao, ljudi su svakodnevno odlazili, rijetko bi se tko nakon studija vratio, a oni koji su ostali upadali bi u apatiju, Obrovac jednostavno nije nudio ništa. Postao je sinonim za propalu industriju, političku korupciju, lažna obećanja i propale projekte. O političkoj slobodi i razmišljanjima građana neću ni govoriti, njih je najbolje objasnio jedan naš teolog opisujući predizbornu atmosferu u našem gradu člankom pod nazivom “Sjevernokorejski sindrom zahvatio Hrvate”. U takvoj atmosferi bilo je jednostavno nemoguće opstati i napredovati. Članska iskaznica koja je bila (i danas je) na puno većoj cijeni od diplome otvarala je vrata i bila ključ financijskog napretka, a ja naravno nisam ima nikakvu iskaznicu niti sam je mislio nabavljati. Stranačka pripadnost i bilo kakva udruženja organizirana u vertikalnu hijerarhiju smatram “ubojicama” kreativnosti, originalnosti, pa tako i posebnosti pojedinca sa svim vrlinama koje njegova posebnost donosi. Vertikalna struktura organizacije poput stranačke zahtjeva poslušnost, ne dozvoljava inovativnost i improvizaciju, temelji se na krutim i teško promjenjivim univerzalnim pravilima i obrascima ponašanja, a to je nešto što jedan slobodarski duh jednostavno ne može prihvatiti.

Političko angažiranje

Moj politički angažman bio je reakcija. Jednostavno sam reagirao na postojeće stanje u kojem su glavnu riječ vodili “fosili”, iskusni političari sa nekoliko „garnitura dresova u ormaru“. Uspio sam okupiti jednu “ad hoc” skupinu dobrih ljudi spremnih na jednu nemilosrdnu utakmicu u kojoj je jedino pravilo da “nema pravila”! Važno je naglasiti kako smo imali jako velikih problema u okupljanju trinaestero ljudi koliko je bilo potrebno za listu, neki su odustajali zbog pritiska roditelja, neki zbog pritiska poslodavacaa, neki zbog “nevidljivog” i nepoznatog pritiska, a onima kojima se nije imalo čime zaprijetiti ponuđene su nagrade . Tijekom kratke predizborne kampanje upoznao sam ono najgore i ono najbolje kod svojih sugrađana, jednostavno je nemoguće objasniti energiju jednog prosječnog birača u njegovom idealiziranju svog kandidata i jednako tako ocrnjivanju drugog protukandidata.

Izbornim rezultatom sam više nego zadovoljan, ne toliko brojem osvojenih glasova koliko njihovom raspodjelom. Za naš listu u gotovo podjednakom omjeru glasali su birači iz Kruševa, Obrovca, Žegara, Bilišana, Karina i drugih izbornih jedinica, što je jasan pokazatelj široke podrške našem programu. Zahvalan sam svim našim biračima na ukazanom povjerenju, u vijećničkom mandatu koji mi je povijeren odlučio sam zastupati interese i probleme svih mojih sugrađana jednim konstruktivnim i ozbiljnim pristupom oslobođenim od predrasuda i hipoteka prošlosti.

Društvena entropija

Osim što je devastiran ekonomski, Grad Obrovac doživljava jednu društvenu entropiju. Nagle političke, pa tako i društveno-ekonomske promjene koje su zahvatile generacije rođene neposredno prije rata i kasnije uzrokovale su jedan oblik dezorijentiranosti ljudi, oni često jednostavno nisu svjesni vremena i prostora u kojem žive, nisu svjesni mogućnosti niti raspoloživih instrumenata koje bi trebali koristiti u izgradnji sebe, svoje zajednice i boljeg sutra. Rješenje ovoga problema pretpostavka je obrovačkog micanja s mrtve točke i obrovačkog boljeg sutra.

Svojim političkim angažmanom možda neću napraviti puno, ali sigurno više nego da sam nastavio gledati sa strane u iščekivanju da netko nešto poduzme, jer taj netko sam možda upravo ja, ti ili netko drugi, a pokušaj je jedini način da to saznamo.

Razmišlljanje o budućnosti

Kada razmišljam o budućnosti Obrovca, svi moji planovi i želje usmjereni su stvaranju jake društvene zajednice energičnih pojedinaca posvećenih izgradnji svoje okoline i gospodarskog napretka temeljenog na ekoodrživom razvoju, ekologiji, znanosti, alternativnim izvorima energije, ekološkoj poljoprivredi, selektivnim oblicima turizma i sportu. Moj politički program nije nikakav maketa ili nacrt uokviren granicama mojih vlastitih mogućnosti i ideja. Program kakav ja zamišljam nalazi se u glavama mojih sugrađana, a na nama je da stvorimo platformu slobodnog dijaloga, kritike i razgovora koji će kasnije rezultirati stvaranjem jednog zajedničkog razvojnog programa u interesu svih nas.

EKO Zrmanja

Najbolji način društveno korisnog djelovanja našao sam u radu kroz udrugu EKO Zrmanja. Osnovan je kao nastavak građanske inicijative “STOP cementari u Kruševu”. Iznošenje problema i kontroverzi vezanih za izgradnju cementare bio je naš prvi angažman. Projektom “STOP CEMENTARI ” pokrenuli smo lavinu novinskih članaka, rasprava, TV emisija, svađa, a moram naglasiti da je bilo i raznih pritisaka, pa i prekršajnih prijava po kojima smo optuživani za okupljanja javnih skupova i sl. Stvorili smo upravo ono što su propustili napraviti naši predstavnici u lokalnoj samoupravi, stvorili smo platformu javne rasprave kroz koju je na vidjelo izašla svaka i najmanja sitnica vezana za projekt “Fassa” u Kruševu. Transparentnost i pravo na informaciju smatram temeljnim pravom svakog građanina, jer jedino dobro informirana javnost može donijeti dobre odluke, a jeli to ZA ili PROTIV sasvim je nevažno, važna je jedino utemeljenost odluke na vjerodostojnim informacijama.

EKO Zrmanja u svom promicanju zaštite okoliša realizirala je jedan projekt koji već postaje prepoznat među aktivistima u cijeloj Hrvatskoj. Pod nazivom “Gdje Zrmanja ljubi more”, pokrenuli smo ekološku akciju čišćenja korita rijeke Zrmanje u kojem sudjeluju ronioci iz cijele Hrvatske. Posebno smo ponosni na odaziv velikog broja naših sugrađana svih dobnih skupina bez kojih bi ovu akciju bilo nemoguće provesti.

EVES

Ove godine održat će se i treća tradicionalna ekološka akcija, ali ovaj put u sklopu EVES-a (ekološki vikend ekstremnih sportova), još jednog projekta na kojemu radimo u suradnji sa Srednjom školom Obrovac.

EVES je program u kojem će sudjelovati učenici i profesori iz Makedonije, Slovenije te ponekih škola iz Hrvatske. Program će trajati gotovo tri tjedna, sadržavat će rafting, ronjenje, biciklizam, alpinizam i speleologiju, a sve u svrhu promocije lokalne flore i faune te podizanja svijesti o važnosti ekoodrživog razvoja zajednice. U ovaj projekt dobrodošli svi građani, sve udruge, klubovi i organizacije, zato bih iskoristio ovu priliku i poručio svojim sugrađanima: DOĐITE I PRIDRUŽITE NAM SE!!!!