Od Zenice do Obrovca i NK „Zrmanja”

Nogomet se u Obrovcu s pojedinim prekidima organizirano igra od 1926. godine i nedvojbeno je da čini najvažniji dio društvenog života Obrovca. Obrovčani se vrlo često hvale uspjehom pojedinih igrača kao što su Ferante Colnago, Damir Desnica, Dado Pršo i Luka Modrić koji potječu iz Obrovca, a postali su državni reprezentativci. Međutim, obrovački nogomet ne bi mogao funkcionirati bez ljudi koji su uložili svoje vrijeme, energiju pa i novac kako bi osigurali potrebnu opremu, održavanje treninga, odlaske na utakmice i ostalo. Sjetimo se početaka Ante Festinija i Božidara Miodraga pa zatim Đoke Desnice, Nikice Modrića, Vlade Marića i drugih. Danas je u NK „Zrmanja”, što bi se reklo „katica za sve”, nekadašnji igrač Mario Šendula koji je trenutačno trener mlađih kategorija u klubu. S Mariom Šendulom o NK „Zrmanja” pričao je Mićo Jurjević, predsjednik Matice Obrovčana.

  • Kako si došao u Obrovac?

Došao sam iz Bosne i Hercegovine, točnije iz Zenice, gdje sam rođen 17. travnja 1983. godine. Tamo sam napravio i prve nogometne korake u NK „Čelik”, a kasnije sam nastavio igrati nogomet u juniorima sarajevskog NK „Željezničar”. Rođen sam u sportskoj obitelji. Tata mi je bio reprezentativac bivše države u nogometu i rukometu za osobe oštećenog sluha. Najbolji je prijatelj s velikim Obrovčaninom Damirom Desnicom s kojim je igrao u NK Elektroprimorje iz Rijeke. Osvojio je zlatnu medalju na paraolimpijskim igrama u Malmu 1973. godine. Moj brat je također imao solidnu nogometnu karijeru u istarskim klubovima. U Obrovac smo došli nekoliko godina nakon završetka Domovinskog rata gdje su već živjeli naši rođaci Stiven i David Brkljača.

  • Jesi li zadovoljan time što si postao Obrovčanin?

Naravno da sam zadovoljan. Obrovac mi je tijekom godina postao najdraži grad uz rodnu Zenicu. U Obrovcu sam se i oženio 2012. godine i dobio sina. Osjećam se Obrovčaninom. Još sam podstanar, ali se nadam da će se i to promijeniti jednog dana. Trenutačno radim kao zaštitar, ali se nadam da ću jednog dana dobiti posao u struci jer sam diplomirani komunikolog u turizmu.

  • Kako ocjenjuješ sportski i uopće kulturni život u Obrovcu?

Mislim da bi u Obrovcu uz postojeći nogomet i tekvando trebalo biti više sportova, ali zbog nedostatka uvjeta i ljudi teško je napraviti iskorak u drugim sportovima. Bilo bi dobro kada bi Obrovac imao uvjete za atletiku koja je temeljni sport. Mislim da u obrovačkom kraju ima puno djece talentirane za atletiku. Isto tako, prethodno bavljenje atletikom pomaže i nogometašima u njihovu nogometnom razvoju. Obrovcu nedostaje i veteranski sport.

  • Kada si se priključio u NK „Zrmanja”?

U NK „Zrmanja” pristupio sam 2003. godine na poziv tadašnjeg kapetana seniora Vlade Marića. Igračku karijeru završio sam 2015. godine, ali zaigram i danas za seniore kada zatreba. Sve godine, osim jedne provedene u NK „Raštane”, igrao sam kao napadač za NK „Zrmanja”. Mislim da sam s približno 150 golova i najbolji strijelac NK „Zrmanja” u novije doba (nakon Domovinskog rata).

  • Koliko mladih ljudi danas trenira nogomet u NK „Zrmanja” i koliko trenera imate u klubu?

Imamo tri kategorije mladih nogometaša koji se natječu: „tiće”, „pionire” i „papaline”. U tim trima kategorijama trenira četrdesetak djece iz Obrovca, Kruševa, Karina, Žegara i Maslenice. Nažalost, ja sam im jedini trener i brinem o svemu što im je potrebno.

  • Koliko si zadovoljan natjecateljskim rezultatima?

Prošle godine imali smo odličnu generaciju pionira s kojima smo se praktički do zadnjeg kola borili za prvo mjesto u županijskoj nogometnoj ligi. To su dečki osnovnoškolskog uzrasta. Međutim, kada trebaju prijeći u kadete, mnogi upišu srednju školu u Zadru pa gubimo igrače koji bi mogli igrati za kadete i seniore. Nadam se da bi u sljedećoj sezoni mogli prijaviti sudjelovanje kadeta. Budući da obrovački kraj ima mnogo talentiranih igrača, pojedini odlaze u jače i bolje organizirane klubove.

  • Koji su glavni problemi u funkcioniranju NK „Zrmanja”?

Moj najveći problem kao trenera je loše igralište koje od prvog dana nije dobro napravljeno, loše se održava i ima vrlo tvrd travnjak. Postoje informacije da će se igralište potpuno rekonstruirati, što bi bilo vrlo perspektivno za klub. Problematično je što je u našoj lokalnoj samoupravi sve manji broj djece i to što djeca upisuju srednju školu izvan Obrovca. Važno je istaknuti da smo dobro opremljeni i da nemamo problema s troškovima treninga i natjecanja. U priču vezanu uz seniore ne bih ulazio.

  • Gdje vidiš NK „Zrmanja” u sljedećih pet godina?

Teško je reći gdje vidim klub u sljedećih pet godina. Da bi klub opstao i napredovao u ovim teškim vremenima, potrebno je uključiti veći broj ljudi u funkcioniranje kluba i živjeti za klub i grad jer bez toga nema napretka. Može se puno toga napraviti na temelju postojeće obrovačke nogometne tradicije i uspjeha pojedinaca kao što su Desnica, Pršo i Modrić. Optimist sam i vjerujem da ćemo kroz sljedećih pet godina renovirati igralište i stabilizirati najmanje tri natjecateljske kategorije mladih igrača: „tiće”, „pionire” i „kadete”.

Obrovac, srpanj 2020.

Scroll to Top