Zrmanja stradala u dosad najgoroj ekološkoj katastrofi

I tjedan dana nakon izlijevanja mazuta u rijeku Zrmanju još se uvijek vide tragovi njegova tog onečišćenja na šašu. Onečišćenje koje je nastalo na ovom zaštićenom prirodnom bogatstvu još 23. prosinca još uvijek nije sanirano. Mazut je zahvaljujući riječnim strujama otišao u Novigradsko more, ali tragovi mazuta, kao i njegov smrad, još se uvijek mogu osjetiti na mjestu odakle je istekao. Treba podsjetiti kako je Zadarski list o ovom problemu prvi pisao još prije nepunih 20 godina.

Više načina sanacije

– Ovo nije prvi put da je došlo do ovih problema i istjecanja mazuta u rijeku, ali se nadam da je zadnji. Naime, svi problemi potječu od mazuta koji je nekada davno izlijevan iz spremnika na krški teren. Uslijed velikih kiša taj mazut dolazi do rijeke Zrmanje. Ovo je značajni krajobraz i nije pitanje je li za ovo kriv pojedinac, zajednica, društvo, sad nam je prioritet da se ovo što prije sanira i riješi. Sanirati se može na više načina. Mi predlažemo da to bude na način da se zbog mogućih velikih oborina preventivno postave sigurnosne ograde odnosno barijere, a ukoliko to neće biti moguće neka se naprave bazeni. U slučaju većih oborina taj bi se mazut tada trebalo crpiti vani i sanirati, rekao je jučer Damir Perić, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije, Natura Jadera, s kojim smo jučer bili u Obrovcu.
On i dvojica čuvara prirode, Zoran i Josip, te Obrovčanin i dobar poznavatelj Zrmanje, Miro Modrić, proveli u nas u ponedjeljak samom rijekom te smo se na svoje oči uvjerili u ogromnu štetu koju je zadnje izlijevanje mazuta nanijelo ovom prekrasnom krajoliku koje je stanište za brojne životinjske i biljne vrste.
Damir Perić je rekao kako vjeruje kako će Zadarska županija, pod čijom ingerencijom djeluje Natura Jadera, napraviti sve da pomogne, a oni kao ustanova će također učiniti koliko mogu.
– Vjerujem kako će se uskoro oformiti i jedan tim koji će djelovati na ovim područjima kako bi se sačuvalo ovo bogatstvo prirode. Postoji projekt sanacije kojega su napravile Hrvatske vode, ali još uvijek čekamo na njegovu realizaciju. Nadam se da je ovo zadnja opomena i upozorenje da, kad prirodi damo nešto loše, ono nam se i vraća, istaknuo je Perić dodajući kako njegovi rendžeri gotovo svakog dana izlaze na teren te prate stanje, kao i inspektori Hrvatskih voda koji su ustvrdili kako je riječ o drugom stupnju onečišćenja. Istaknuo je kako se mazut zalijepio u tršćak, ali potrebno je sve sanirati prije novih kiša. Dodao je kako ovo onečišćenje neće ostaviti trajni trag na ribljem fondu, kao i na školjkama u Novigradskom moru.
Inače, ovo nije prvo izlijevanje mazuta u rijeku, ista stvar dogodila se 2002., 2003., 2008., 2010. i 2014. godine!

Zaključak Hrvatskih voda

U zaključku koji su još 27. lipnja 2016. godine dostavile Hrvatske vode, vodnogospodarski odjel za slivove južnoga Jadrana, stoji kako su »na lokacijama oko 1 i 1,5 kilometara nizvodno od Obrovca prisutne vrulje koje se aktiviraju nakon izrazitih oborina. Tom prilikom i mazut koji je zaostao u džepovima krškog podzemlja izbija u vodotok.(…) Kao konačno rješenje da bi se spriječilo onečišćenje Zrmanje nizvodno od ovih vrulja, tj. izvora onečišćenja Hrvatske vode razmotrit će tehničko rješenje u vidu barijera koje bi zaustavile širenje onečišćenja izvana u vodotok Zrmanje, a nakon čega bi se uhvaćeno onečišćenje moglo skupiti putem ovlaštene tvrtke, a sve u suradnji s nadležnim ustanovama«, stoji u dopisu od prije tri godine. Međutim, u međuvremenu se ništa nije napravilo, jer je i prije tjedan dana opet došlo do velikog onečišćenja koje nije zaustavljeno na vrijeme.


»Mi predlažemo da se preventivno postave sigurnosne ograde odnosno barijere koje bi sprječavale istjecanje mazuta, a ukoliko to neće biti moguće neka se naprave bazeni

Damir Perić, ravnatelj Natura Jadere

Do samog mjesta izbijanja mazuta odvezao nas je Miro Modrić, rođeni Obrovčanin i jedan od posljednjih koji su odlučili ostati o ovom gradiću na rijeci, koji pomalo odumire. Ističe kako već godinama mazut izbija uvijek na istom mjestu te nam je pokazao gdje se točno izlijeva. Upozorio je kako zbog mazuta ljudi ne idu u ribolov jer se boje onečišćenja.
​Zoran Božić, glavni čuvar prirode u Natura Jaderi, istaknuo je kako je Zrmanja važna za obrovački kraj, ali i za cijelu Hrvatsku, te za brojne prirodne vrste koje tamo žive.

Nemaju prikladna sredstva

– Mi smo odmah 23. prosinca otišli na teren, ali nažalost nemamo nikakvih mogućnosti reagiranja, nego jedino možemo konstatirati i evidentirati da se onečišćenje dogodilo. Nemamo nikakva sredstva da išta napravimo, već možemo jedino obavijestiti krizni stožer županije koji bi potom morao poduzeti daljnje radnje kako bi se ovo saniralo. I prije je bilo ovakvih onečišćenja, ali čini mi se da je ovo najgore do sada. Naime, prije su radnici Tvornice glinice stari izgoreni mazut ubacivali u »jame bezdanke«, za koje su mislili da nemaju kraja. Međutim, sada vidimo da je kraj ovih jama postoji i prilikom jačih kiša taj mazut, koji je lakši od vode, se izlijeva, pojasnio je Božić dodavši kako vjeruje da se ovaj problem može riješiti.
​Istaknuo je kako se ove stvari ponavljaju od 2002. godine te poziva sve da daju rješenje kako se ove katastrofe ne bi ponavljale, ali i kako bi se ujedno sačuvala flora i fauna i da se ovakvo nešto više ne bi dogodilo.

Potpisuje se peticija za spas Zrmanje

Eko udruge i građanske inicijative pokrenule su peticiju za spas kanjona Zrmanje. Ističku kako je Zrmanja neposredno i trajno ugrožena zagađenjima iz bazena lužine i zapuštenih spremnika mazuta, uglavnom iz propalih pogona bivše obrovačke Tvornice glinice. Curenja opasnih tvari u rijeku sve su češća, osobito u doba obilnih kiša. Mazut ispušten u tlo tijekom nestručne sanacije bivšeg postrojenja tvornice glinice izvire u rijeci uvijek na istom mjestu, najvjerojatnije još od 2002. godine, a procjenjuje se da su količine još uvijek prisutne u tlu značajne (čak do 100 m3). Nikada nisu poduzete nikakve mjere zaštite kojima bi se spriječilo zagađenje toka rijeke Zrmanje i Novigradskog mora u takvim situacijama. Druga velika opasnost za Zrmanju je sama glinica. Naime, lokalno stanovništvo, kao i ekološke udruge tvrde da je sanacija bivšeg postrojenja napravljena nestručno i nekvalitetno te da povremeno dolazi do prelijevanja lužine iz sabirnih bazena u rijeku. Usprkos zabrinutosti lokalnog stanovništva i ekoloških udruga, nadležna tijela i institucije u potpunosti negiraju postojanje problema te ne poduzimaju apsolutno nikakve radnje čak ni u akutnim situacijama, kakva se dogodila prije nekoliko dana. Jedina reakcija nadležnog ministarstva na ekocid koji se trenutačno događa u Zrmanji je iznenađenje i začuđenost nadležnog ministra. Peticija za spas kanjona Zrmanje pokrenuta je kako bi široj javnosti ukazali na obim i važnost problema te potaknuli nadležna tijela i institucije da hitno pokrenu sveobuhvatne radnje kojima će se utvrditi propusti u sanaciji tvornice glinice te trenutačni rizici i poduzeti adekvatna rješenja kojima će se rijeka Zrmanja trajno zaštititi od daljnjeg zagađenja, navode u priopćenju udruga »Bioeduca«, udruga »Zrmanja Eko« i građanska inicijativa »Zaštitimo Zrmanju, Velebit i Novigradsko more«. 

Izvor: www.zadarskilist.hr

Scroll to Top